Za sve koje zanima, ako već nisu pročitali neka pročitaju predzadnji post, to je prvi dio ove teme i neke stvari vam neće biti jasne bez njega kao što nećete imati kompletnu slike teme. U ovom djelu se radi o održivosti ideje svebošnjaštva (bošnjaštva triju vjera) na teritoriju bih. Prvo ću preispitati povijesnu utemeljenost. Za ideju bošnjaka triju vjera prvi su se, ironični, borili katolici, tadašnnji bosanski franjevci. Fra Antun Knežević, Martin Nedić i drugi, koji su se borili ili za svebošnjaštvo ili za "ilirstvo" koje je predstavljalo preteču ideje jugoslavenstva, a polazilo je od pretpostavke da su svi stanovnici bivše juge iliri. Ovu ideju, opet ironično, najviše su odbijali muslimani koji su htjeli monopol na bošnjačku nacionalnu identifikaciju. To je sve sa svojih strana sasvim logično, ideju ilirstva su pokrenuli hrvati te se putem franjevaca proširila i u bih, a bošnjaštvo tadašnjih franjevaca je pozivalo na buđenje i ujedinjenje naroda, kao i, što je veoma bitno, stavljanje katolika i pravoslavaca u jednak položaj sa muslimanima. Muslimani, koji su u tadašnje vrijeme jedini imali pravo biti zemljoposjednici i koji su uživali privilegije nisu baš bili nakloni ideji da su jednaki sa kršćanima. S kasnijim razvojem događaja, hrvatska i srpska nacionalna identifikacija su prodrle među bosanskohercegovačke katolike i pravoslavce unoseći buran val nacionalizma, a sa dolaskom austrougarske muslimani su izgubili privilegiju da budu uljuljkani u svom položaju, te je bilo izvjesno da, sa dolaskom kapitalističkog društva oni gube svoje feudalne privilegije. A uz to je još više prijetio hrvatski i srpski nacionalizam koji je bosnu i hercegovinu smještao u hrvatsku i srbiju. U toj situaciji već se dobar dio muslimana zalagao za bošnjaštvo triju vjera, ali je već bilo kasno za to jer pravoslavci i katolici su već bili: srbi i hrvati. A nije zanemariv ni broj obrazovanih bošnjaka koji su se smatrali srbima i hrvatima. Od tada situacija se vuče do danas, bez značajnih izmjena.
Kada govorimo o bošnjačkoj nacionalnoj identifikaciji, onda moramo uzeti u obzir njene temelje i perispitati ih. U funkcionalnom smislu, ova teza pati od svojih problema. Prvo je, kao što sam u prethodnom postu objasnio, u pitanju opseg bosanske države, koji je upitan. Izvjesno je da je bosna postojala i bila bosanska, ali nije jasno utvrđeno kolika je stvarno bila. Tako da, možda su neki krajevi bosne stvarno izvorno hrvatski i u njima žive pravi hrvati, a neki srpski gdje žive srbi. Druga stvar je daleko manje špekulativna i još više problematična, a to je pitanje bosanskih pravoslavaca. Izvjesno je da je pravoslavaca u srednjovjekovnoj bosni bilo jako malo, da bi porasli na većinu od 44 posto koliko ih je bilo sa dolaskom austrougarske. Jedna teorija tvrdi da je dio bošnjaka i humljana/hercegovaca koji su bili katolici prešao na pravoslavlje jer su pravoslavci imali manje namete nego katolici, što je u nekoj mjeri vjerovatno točno. No izvjesnija je činjenica da se ogroman broj ljudi u bosnu i hercegovinu doselio iz srbije tokom osmanske vladavine. Bosna i hercegovina je konstantno gubila stanovništvo, što zbog ratova što zbog iseljavanja katolika u hrvatsku i ostatak austougarske i osmanlije su konstantno doseljavali pravoslavno stanovništvo, većinom srbe ali i druge. Ovo nije hipoteza nego činjenica, samo se ne zna stvarni broj doseljenika. Promjene se najviše vide na jeziku, od srednjovjekovne bosne u kojoj je velika većina pričala šćakavski i ikavicu, čakavske dalmacije i dubrovnika koji je također bio ikavski došlo je do velikog upliva štokavske ijekavice iz srbije, koja je promijenila govor svih navedenih krajeva a u istočnim dijelovima bih potpuno ustabilila. Ovi ljudi evidentno nisu "tvrtkovi bošnjaci" ni "dobri bošnjani" i šta s njima? Da li se oni onda stvarno trebaju zvati srbi? Kako odjeliti pravoslavce koji su stvarno srbi i koji nisu? I pitanje iz prošlog posta, šta je sa bošnjacima koji su na islam prešli iz pravoslavlja, po tome su i neki bošnjaci etnički srbi? Ovo su sve realne teme i jako su problematične. Po meni, bošnjačka nacionalna identifikacija za ove stvari nema rješenja, osim da se okrene demagogiji, hipotezama i polučinjenicama, a to svakako nije rješenje, možda eventualno "ponosan" bijeg od problema. S druge strane možemo prihvatiti tu činjenicu i tvrditi da se i oni, unatoč naknadnom doseljavanju mogu smatrati bošnjacima, al onda se pomičemo sa etničkog bošnjaštva i primičemo bošnjaštvu za koje se danas zalažu bosanci i hercegovci.
Uz ovo, svebošnjaštvo ima još jedan ozbiljan problem koji je potpuno vidljiv iako se niko na njega ne obazire. To je negiranje ikakvog individualiteta hercegovine, svođenje hercegovine na provinciju bosne. To je također, potpuno netočno i poprilično uvredljivo, ako bi se uzimalo zaozbiljno. Hercegovina je, kao Hum ili Humska zemlja imala svoj zaseban idividualitet, a povijesne okolnosti su je združile s bosnom. Kroz povijest, hercegovina je bila pod zasebnim plemićkim kućama koje su povremeno bile i nezavisne, a uglavnom pod nečijom vlašću, bosanskom, hrvatskom ili srpskom. I pod osmanlije je hercegovina pala zasebno, neovisno, 30 godina nakonj pada bosne i u osmanskom carstvu je uglavnom bila odvojena, osim jednog kraćeg perioda kad je bila pod bosanskim elajetom. Čak je i projekt "herceg bosne" nastao u austrougarskoj i to, vjerovali ili ne, kao rezultat muslimanske borbe za vjersku autonomiju, gdje su hercegovački muslimani predvođeni Džabićem, kojem se sad ne sjećam imena :), htjeli odvojene institucije od bosanskih. Osim toga, hercegovina je cjelina sa zasebnom klimom, reljefom a i mentalitetom koji se razlikuje od bosanskog, svođenje na bosansku provinciju nema niti historijsku osnovu niti ima smisla danas, sa trenutnim stanjem. Tu diskriminaciju prije svega provode bošnjački nacionalisti poput prošlog nam dragog reisa Cerića, ali je također provode i bosanski patrioti. U svom traženju što čvršćeg temelja svebošnjaštva hercegovina se potpuno zanemaruje i utapa u panbošnjački identitet, da bi se time dodatno potvrdilo svebošnjaštvo na čitavom teritoriju i odbile eventualne srpske i hrvatske pretenzije na hercegovinu. Ovo što rade patrioti sve vrijedi i dio alternative koji je patriotski nastrojen, i u tome je jako diskriminirajući. Općenito, uobičajeno je da se u knjigama, javnim govorima itd, bosna i hercegovina jednostavno naziva: Bosna, što je nekad produkt nemara, ali nako često ima ideološku pozadinu koju sam ovdje naveo. Ono što ja hoću reći je, da je hercegovina, hercegovačka jednako kao i bosna bosanska, ne negiram njene veze s bosnom, koje su povijesno jake, a i sada su, naravno, samo kažem da je te veze ipak ne lišavaju zasebnog identiteta.
E sada, moja sud o ovome svemu. Fokusirat ću se na situaciju sa trenutnim popisom stanovništva, oko kojeg se lome koplja među alternativom između svebošnjaštva i bosanaca i hercegovaca. Po ovome ovdje, ja, ako bi se i vodio svojim porijeklom, bi bio Humljanin prije nego bošnjak, već sam objasnio zašto. Što se tiče svega ostalog po tom pitanju, šupljine svebošnjaštva sam već dovoljno razradio i ne moram ih ponavljati. Svebošnjaštvo je, i u formi patriotizma kakav je popularan među današnjom alternativom, ipak fenomen koji ima isti korijen kao i nacionalizam. Bošnjački patriotizam i nacionalizam imaju isto uporište, u oba slučaja osobi je jako bitno njeno porijeklo i njena etnička i nacionalna pripadnost bošnjacima i bosni (hercegovine nema na mapi), osjeća se različitom od, prvenstveno hrvata i srba a onda i sviju ostalih u svijetu, i generalno, vezana je osjećajem domovinske pripadnosti, ta osoba je prije svega bošnjak, a nakon toga sve ostalo, tipa metalac, hipi, navijač Veleža, pacifista, anarhista itd.. U osnovi, ova stvar ima isti korjen kao i nacionalizam, samo što je malo blaža. Neki tvrde da je patriotizam dobar a nacionalizam loš, to je preformulirana teorija o dobrom i lošem nacionalizmu, u kojem u prvom slučaju samo najviše voliš svoje a tuđe poštuješ a u drugom voliš svoje a tuđe mrziš i eventualno ga želiš prisvojiti. Patriotizam je lijepo ime za "dobri nacionalizam" i to treba imati na umu. Međutim, prva stvar je što je taj dobri nacionalizam miran pas na lancu a loši, ljut i odvezan, nikad ne znaš kad prvi može pređi u drugi. A druga stvar je, što je to samo po sebi sasvim apsurdno. Patriotizam i krajnji šovinizam imaju korijen u istim vrijednostima, krvi i tlu. Ista suština dovede do toga da su se njemci smatrali arijevskom rasom i da su danas svebošnjaci vatreni patrioti. I, iako je patriotizam sasvim prihvatljiva varijanta za društvo, ne znači da je on dobar i potreban. Ideja svebošnjaštva bi za nas bila korak naprijed jer bi nas rješila unutarnjih komplikacija, ali ta ideja je povijesno zastarjela i vrijeme ju već prevazilazi, kao i svaku drugu etničko-nacionalnu identifikaciju. Po teoriji dobrog nacionalizma, problem je jer mi unutar sebe imamo tri nacije, kad bi imali jednu bilo bi ok. Međutim, ni to nije nikakvo rješenje. I tada možemo zamisliti razne situacije (tipa da svebošnjaci svojataju sandžak) što može dovesti do konflikata, a i da ne dovede, opet je nazadno. Jednostavno, svjetski tokovi prevazilaze nacionalne identifikacije i vrijeme nam donosi stanje kada će svi ljudi biti prije svega ljudi (ili možda čak bića, ravnopravna sa svim drugim bićima na zemlji ili izvan nje), a nakon toga bilo šta drugo. Svebošnjaštvo je samo po sebi jednako nazadno kao srpstvo i hrvatstvo i problem pokušava rješiti na krivi način. To je anakrona ideologija koja pripada devetnaestom stoljeću kada je nastala i danas se polako prevazilazi.
Jedino rješnje za nas je da budemo bosanci i hercegovci. Prije svega u funkcionalnom smislu, jer ideologija svebošnjaštva ne drži vodu. Jedino rješenje za unutarnje probleme naše države je da ljudi zanemare, ili bolje rečeno odjebu sve etničke identifikacije i izjasne se kao bosanci i hercegovci prosto jer im se država u kojoj žive zove Bosna i Hercegovina. Osim što je to rješenje jedino praktično, ono je jedino i ispravno, jer bilo kakva etnička identifikacija je zastarjela i antipovijesna. No, međutim, ni izjašnjavanje kao bosanac i hercegovac samo po sebi nije nužno civilizacijski napredak, ako ga se ne doživljava na pravi način. Jer netko se može smatrati bosancem i hercegovcem a da je i dalje patriota i da ima sve sporne karakteristike koje sam gore spominjao, kao što su recimo amerikanci patrioti iako im nije bitno etničko proijeklo. U američkom slučaju bitno im je tlo, amerika, dok je recimo hitleru bila bitna krv. Jasno rečeno, dok ti je god krv i/ili tlo glavni kriterij za nešto, nazadan si, o tom nema rasprave. Neki oblik patriotizma je nekad potreban da rješi stvari i da naciji da dostojanstvo, ali to je nešto što se treba prevazići kad odradi svrhu i što svakako ne treba biti glavni identitet neke osobe. Ja osobno, da živim u jednonacionalnoj državi, recimo hrvatskoj izjasnio bi se kao pingvin, drvo, kenjac, bilo šta samo ne kao hrvat. Ovako ću se izjasniti kao bosanac i hercegovac, prosto jer je to stvar nužde, u našoj situaciji nemam luksuz da to ne uradim, ako hoću biti politički odgovoran. Meni to što sa ovdje rođen i ovdje živim predstavlja prosto golu činjenicu. Ne kažem da me to na neki način nije obilježilo, jest, ali to su samo određeni utjecaji na mene pored raznih raznih drugih, tu ne postoji ništa da bi činilo suštinu mog identiteta, moj glavni temelj. Puno me više obilježava, npr što me zanima duhovnost i stvari koje su "na rubu znanosti" da se izrazim po imenu poznate emisije, nego to da sam rođen u bih, i više zajedničkog imam s nekim francuzom kojeg te stvari zanimaju nego nekim ko zna kakvim bosancem i hercegovcem. Treba malo otvoriti oči i prepoznati stvari onakvima kakve jesu i pogledati šta od svega ponuđenog predstavlja napredak. Ja sam o tome već rekao svoje mišljenje. Eto, nadam se da nisam ugnjavio. :)
