Strah od nepoznatog

"Where no man has gone before"

04.09.2018.

Uticaj okoline na djecu i adolescente

Kako je odrastati u okolini, poput naše u Bosni i Hercegovini. Koliko okolina utiče na nasilje među djecom, i na druge oblike lošeg ponašanja. Svatko će reći da roditelji najviše utiču, ali međutim i okolina ima svoje djelovanje. Dijete već od malih nogu je pod uticajem okoline, u vrtiću, na igralištima, i slično. Najviše se uticaj okoline očituje kroz obrazovanje, i učitelji i profesori su nešto kao drugi roditelji. Međutim, današnja djeca su sve više i pod nekontrolisanim uticajem interneta, koristeći pametne mobitele, tablete i računare. Ipak, uticaj prosvjetnih radnika je velik. Sijećam se svog prvog srednje, i profesora povijesti. Volio sam taj predmet, čak sam mislio i upisati faks povezan s povijesti. Profesor nas je učio kako je Bosna i Hercegovina u biti hrvatska zemlja u kojoj su živjeli Hrvati koji su islamizirani i postali su Bošnjaci, i da su Srbi doseljeni u toku osmanlijske vladavine. Kao strastvena osoba, bio sam uživljen u sve što je profesor govorio i upijao sam to kao spužva. Razmišljao sam kako bi se Bosna i Hercegovina trebale vratiti hrvatskoj i da bi se Bošnjaci trebali 'obratiti' i ponovo spoznati svoje izgubljeno hrvatstvo. Kada smo učili drugi svjetski rat, učili smo ga iz perspektive ustaša, a ne partizana, kao da su ustaše pozitivci u ratu, a partizani zlikovci. Jedan takav profesor je dovoljan da se generacije djece zagade nacionalizmom. Kada sam došao na fakultet u Sarajevo, dočekala me je ista situacija samo u drugom izdanju, profesor Historije je bio Bošnjak, a ne Hrvat. Teško da je bilo predavanja u kojem profesor ne bi imao govore mržnje prema Srbima, indirektno se sugerirao da su jedino Bošnjaci autohtoni u BiH i da su Srbi i Hrvati čak genetski predisponirani za zločine, dok su Bošnjaci po prirodi mirni. To je potpuni fašizam, čak Hitlerovskog tipa, jer ulazi u sfere genetike. To je jedan primjer. Djeca se truju na svakom koraku, medijima, a ipak najviše u školi. Drugi je problem sa djecom na ulici. Djeca su izložena nasilju od strane svojih vršnjaka ili pak starije djece, i tu se ucrtavaju nasilni obrasci ponašanja u sinapse i nervne veze dječjih mozgova. Također, cyber nasilje je sada najaktualniji problem. Kao odrasli, možemo imati neku distancu prema tome šta se dešava u cyber prostoru, ali djeca su ranjivija i više ih pogađaju ti oblici nasilja nego odrasle. Ismijavanje i grupno maltretiranje djece na facebooku, širenje lažnih glasina i slično, može dovesti do ozbiljnih psihičkih problema, pa i suicida i sličnih slučajeva. Kada neki gaf koji djeca naprave postane 'viralan', snimljen i raširen na medijske prostore, nikoga ne zanima kako se osjeća ismijavana osoba, nego se ljudi udružuju u horde, kao da uživaju u tuđoj patnji. Ne treba biti naivan, poprilično sadizma ima u takvim situacijama. Kada je Melisi 'kisla glova', nikoga nije zanimalo kako se ona osjeća u toj situaciji, u kojoj se našla ni kriva ni dužna, samo zato što priča svojim dijalektom. Okrutnost među ljudima je velika, i kada pogledamo ovakve primjere, čovjek ne može a da se ne otme dojmu da kao da jedva čekamo priliku da nekoga ismijavamo i ponižavamo. Osjećanje malim, vlastiti kompleksi manje vrijednosti, usvojeni obrasci ponašanja od roditelja, bahatost i želja za uzdizanjem sebe iznad drugih, sve to igra ulogu u situacijama poput ove. A da ne spominjemo ozbiljnije slučajeve nasilja, kao one sa Mahirom, koje vode čak i u suicid. Kao društvo nemamo izbor nego više se posvetiti rješavanju problema koje djeca imaju, mada se problemi nikada ne mogu potpuno otkloniti. Puno bi se moglo postići educiranjem roditelja i višoj psihološkoj brizi prema djeci i adolescentima, psihoterapeutskim radom s njima i općenito posvećivanjem pažnje za probleme koje imaju. Naši adolescenti i djeca su naša budućnost, onako kako se odnosimo prema njima, ucrtavamo put za budućnost naše države i našeg cijelog društva. Nasilje možda nikad ne može biti potpuno iskorijenjeno, ali naša je dužnost potruditi se da uradimo šta možemo. Možemo uvesti ozbiljnije kriterije za profesore u školi, možemo bolje kontrolirati aktivnosti maloljetnika na društvenim mrežama, možemo više učiniti da se tučnjave i fizičko nasilje i maltretiranje bolje sankcioniše. Imamo dovoljno toga što možemo učiniti, jedino je pitanje, da li imamo stvarne volje da se pobrinemo da damo svoj maksimum.

04.09.2018.

Odgoj djeteta

Dijete je produkt svojih roditelja, djelomično je točno bez ikakve sumnje. Od roditelja upijamo stvarnost, već u majčinoj utrobi pa nadalje kad se rodimo. Svaka gesta, svaki izraz lica, sve je to poruka djetetu. Na problematično ponašanje djece uvelike utiče odgoj i ponašanje roditelja. Koliko svjesno zapravo odgajamo našu djecu i koliko se ljudi u društvu trudi biti dobar roditelj? Da bi bio dobar roditelj, moraš prvo biti dobar čovjek. A da bi bili dobri ljudi, nije dovoljno da se samo držimo moralnih normi iz nekog izvora. Dobar primjer za to je religija, koja tvrdi da ćeš, ukoliko se držiš njenih propisa biti dobar čovjek. Po mom mišljenju ta tvrdnja ne drži vodu. Da bi vidjeli šta nam točno treba da budemo dobri ljudi, moramo se prvo zapitati šta je to 'dobar čovjek'. Da li je to neko ko se dobro odnosi prema drugima? Ili je pak potrebno u tu jednadžbu uključiti i odnos prema sebi? Po mom mišljenju dobar čovjek je onaj koji u svom srcu ima ljubavi i koji je spreman raditi na sebi cijeli život. Da bismo bili dobri nije samo dovoljno pasivno pridržavanje nekih normi, nego i rad koji uključuje mijenjanje sebe i učenje od života, učenje iz lekcija koje nam život svakodnevno donosi. Dobar čovjek je čovjek koji se neprestano razvija. Da bi bili dobri roditelji, moramo stalno biti spremni učiti. Jer mi odgajamo dijete koje je zasebno biće, koje je nešto što pripada životu, a ne nešto što je naše vlasništvo, pa da mu namećemo svoje ciljeve i odgajamo ga da bude preslika nas samih. Biti dobar roditelj znači poštovati svoje dijete u njegovoj slobodi, dozvoliti mu da bude ono što jeste, a ne ono što bi mi željeli da bude. Ovo nije lagan zadatak, jer dijete može poći u pravcu koji se nama ne sviđa, ali ipak moramo mu to dozvoliti, ukoliko je unutar moralno prihvatljivih normi. Jasno da nećemo poštovati sslobodu djeteta da bude kriminalac, ali recimo, moramo poštovati njegovu slobodu da bude u vezi sa osobom druge vjeroispovijesti, jer to je nešto što izlazi iz domena našeg izbora. A koliko je roditelja u našoj državi spremno na takvo nešto. Ja prvi sam imao lično iskustvo veze koja je bila tajna, iz razloga što je ocu moje bivše djevojke smetalo što sam ja 'Hrvat', mada se ja tako ni ne izjašnjavam. Viđali smo se tajno, po kafićima, u stanu, kad bi završili kavu u kafiću jedno od nas bi izlazilo prvo, a drugo 15 minuta poslije, i tako. Da bi bili dobri ljudi potreban nam je moral, a o tome šta je moralno a šta ne, ovisi iz kojeg kuta gledamo. Ja mislim da je moralno šta god ne nanosi štetu sebi ili drugima, nešto što je stvar osobnog izbora. Tako da ako hoćemo odgajati dijete moramo biti spremni stalno učiti, učiti ni od koga drugog nego od našeg djeteta. U Indiji prevladava vjerovanje da je dijete učitelj svojim roditeljima, a ne obratno. U ovoj temi se nisam doticao sumorne realnosti i činjenice da ima bezbroj roditelja u kojima se jedan roditelj opija, u kojima jedan supružnik tuče drugoga, u kojima ima bezbroj roditelja sitnih i težih kriminalaca i slično. Šta očekivati od djeteta koje je rođeno u takvoj obitelji? A ne manje bitno, koliko je samo roditelja nacionalista koji će svoj nacionalizam prenijeti na svoje dijete i tako nastaviti krug u kojem se na ovim prostorima vrtimo već stoljećima. Nisam se osvrtao na to, jer to smatram suvišnim, jer se podrazumijeva.U ovom tekstu pišem o 'normalnim' ljudima, ljudima od kojih se može očekivati neka vrsta napretka, neka vrsta izdizanja iznad sumornog prosjeka našeg društva. Nadam se da tih ljudi ipak ima dovoljno da nam država i društvo ipak imaju svjetliju budućnost. Svjesni roditelji koji svjesno odgajaju svoju djecu, jedino nam to može osigurati nekakvu budućnost koja će biti bolja od ove sadašnjosti.

04.09.2018.

Nasilje

Kad razmislim, neke sam ljude u toku svog života maltretirao. Jednom - dvaput fizički a ostalo ovako verbalno. Bio sam dobar u provaljivanju, pa bi ovako neke ljude u našoj ekipi zajebavao da se drugi valjaju od smijeha. A tim ljudima to nije prijalo, smetalo im je. I bio sam kukavica, uvijek bi našao nekoga za koga znam da mi neće nešto uraditi, ili da ne može. Sad kad razmislim, tim osobama je zbog mene bilo loše. Pogotovo je bilo loše jednom liku iz naše ekipe koji je bio onako, smotan jer sam u svakoj prilici iznalazio razne načine da ga zajebavam a da drugi padaju od šege. Meni bi bilo loše u toj situaciji. A imao sam i svoju turu maltretiranja što su drugi maltretirali mene, to uglavnom fizički. Nije bivalo toliko strašno, sem kad sam bio u nižoj osnovnoj i kad me je ovaj stariji lik baš maltretirao, ubacivao me u drače, bacao mi torbu, ne sijećam se jel me udarao il nije, al uglavnom dobro me je maltretirao. I onda nađem sebe da sam radio slične stvari iako sam i sam bio žrtva. Neki ljudi idealiziraju djetinjstvo kao neko romantično razdoblje bez problema, al i tada imamo probleme u nekim situacijama i nezgodnije nego kad smo stariji. Npr jedno vrijeme smo, ova ekipa što smo se družili kao dijeca, kolektivno izolirali jednog lika koji se htio družit s nama. Kad bi on došao k nama mi bi svi otišli kući, razišli bi se. Trajalo je to neko vrijeme i njemu je sigurno bilo jako loše. Kad si dijete, nemaš mozak odrasle osobe da možeš racionalizirati, reći sebi jednom ću ja odrasti i to će sve proć. A i jednog smo lika ja i još dvoje nas udarali svakakvin drvlječem samo što je bio iz drugog razreda pa nije bio s nama u ekipi. To mi dođe da se zapitan o našoj prirodi. Prirodno smo skloni nasilju, i kao dijeca to ispoljavamo bez nekog ustručavanja, prirodnije, kao i sve što dijeca rade. Možda tu ima nešto i do odgoja, al i bez odgoja, skloni smo nasilju. Kao vrsta, samo što ko odrasli smo ozbiljniji, pa možemo praviti i ozbiljnije belaje, poput ratova i takvih stvari. Pitanje je, može li se nasilje iz naše prirode iskorijeniti. Je li moguće da dijeca odrastaju a da ne iskuse nasilje? To zvuči kao raj, da smo svi prosvijetljeni i dijeca upijaju od nas takvu energiju da nemaju sklonosti ka nasilju, ili da i sama dijeca postanu drukčija. Pitanje je: je li moguće doć do neke takve točke u našoj evoluciji. Kako sam jednom pročitao na jednom sajtu, dok god nam treba vojska i policija na niskom smo nivou razvoja civilizacije.

05.08.2014.

Kažu da je ovo pjesma

Baloni vodika i armije jezika
dodiri ko uzdah sladoleda
vlaga u zraku i tropska vrućina
sobne temperature
u sobnoj temperaturi.

Valovi zvuka teturaju opojno
mirisi ispunjaju nepce
pogled se pruža slasno kao žar sa cigare u pokretu
i daleke barke nepreglednih jedara
mrtvaca što okolo bauljaju pijani
tisućljetni sijamski klošari i
predivne balerine sa raskidanim usnama
svi hodaju daleko.

Daleko od mene,
a ja, ja
ja sam sam.
Ja sam i ja sam ja
ja sam ja i ja sam sve
ja sam glad i ja sam zov
ja sam ujed i ja sam smrt
ja sam vatra i ja sam led
ja sam sve što osjećam i sve što ću ikad osjetit
ja sam strast penetracije i štalskog divljeg jebanja
ja sam ljepota konja što dostojanstveno čeka
ja sam sve što znam i sve što ne znam
ja sam sve što mogu, sve što imam
i sve šta mi triba.

31.07.2014.

Ništa drugo nego svaka čast!

https://soundcloud.com/billain/colossus?utm_source=soundcloud&utm_campaign=share&utm_medium=facebook

05.04.2014.

Natalna karta

http://www.antiscia.com/chaos/natal/viewnatal.cfm?name=Mate&day=13&month=1&year=1992&timehour=00&timemin=15&ampm=am&zone=-1&longdeg=017&longmin=49&latdeg=43&latmin=20&ns=N&ew=E&place=Mostar&place2=Bosnia%20and%20Herzegowina

Evo moja natalna karta tu na linku. Nafališe me pravo, zato je dilin. Niko je neće čitat vako dugu, al ko ga jebe. :D

29.03.2014.

Malo

08.12.2013.

Još, još

Razderani prsti i polipljene usne
nakačena lica se cere
spada prašina sa ugnjetenih obraza
marljivo šute presahnuli šamari
slatko se smiješe prigriženi uzdasi


Izdužene zmijske spodobe pužu po cesti
rastvoreni putovi i razdrljeni urlici
otkinute šutnje i prišućene duše života
plešu ko baloni pobigli iz ruke diteta


neraskinuta čežnja za lipoton
neiživljena ljubav i golotinja
sirovi dodiri i jutarnji uzdasi
tijela dok se trljaju, osmjesi, plastični udarci i suze na licu
pružanje energije u valovima, divljački, luđački,
neprestano, nemoguće, nenormalno.


zagrižene kosti pasa lutalica
tužne oči ćukenja u razrokon mraku
moj jezik u tvojin ustima i tvoje ruke na mom kurcu
fatalni ples u stučene sumrake
balasno razbijene zore
bez pitanja, bez ikoga, bez ičega
pustinja i vitar što dere kožu s lica
atomski udar što se besramno, savršeno tiho spusti na tlo
u nepovrat.


Gola strast. Gola volja. Go čovik. Gola životinja.
Ja,
i ti.


I ti.

27.11.2013.

Genijalna pjesma




I genijalan tekst

                                                                                         IMAČI KADA

Gledali smo sunce na istoku
kako se budi
prepricavali smo davne
prepricane price

Ljustili smo rakiju
kao da je voda
docekujuc' zore
prevarili jutra

U cudu smo gledali
kako vrijeme prozdire
zacudjeni tako
proletjele nam godine

U stvari, strasno smo
gubili vrijeme
ne znajuci nista
misleci da znamo

Svirali smo kurcu godinama
godinama, godinama
svirali smo
a da nismo znali, godinama

Prolazili dani noci
prolazile noci dani
prolazili dani noci, procerdani

Ref.
Imaci kada postali smo draga
ko zna gdje i kada
imaci kada ostali smo draga
jebaji ga sada

Ne zanima me proslost
zamara buducnost
samo ovdje i sada
jer imaci smo kada

Ref.

                                                                          Imaci kada postali smo draga
                                                                                     ko zna gdje i kada
                                                                          imaci kada ostali smo draga
                                                                                       jebaji ga sada
28.10.2013.

Ko bi reka

Jebo majku šta sve neće na me, tek se jutros sitija da san ima sedandeset i jeben ti boga i šes godina pa sa iljedu milijona i sedansto šest milijardi tisuća tona heroinskog kokaina bog te jeba to je bija tako dobar kokain.


Stariji postovi

<< 09/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30


MOJI LINKOVI

Nisam lud da budem normalan
E baš to

Mislim, dakle najebo sam
Bankar je čovijek koji ti za sunčana dana pokloni kišobran, a kad počne kišta pita ga nazad.

Marketing je tehnika koja uvjerava ljudi da kupe stvari koje im ne trebaju, s novcima koje nemaju.

Lijekovi su već izmišljeni, samo još treba izmisliti bolest. - Stara farmaceutska

NATO je vojska koja oslobađa zemlje - od njihovih stanovnika.

Povijest je majka laži

Pitanje agresora i žrtve u povjesti je samo pitanje vremena. Ne postoji apsolutni agresor ni apsolutna žrtva.

Citati, citatići i citatine
"Kada bi covek bio odgovoran samo za ono cega je svestan, glupani bi bili unapred oslobodjeni svake krivice. Samo, covek je duzan da zna.Covek je odgovoran za svoje neznanje. Neznanje je krivica."
- Milan Kundera

"Da izbori mogu išta promijeniti, zabranili bi ih"
- Ken Livingstone

Zbog našeg neznanja prirodno nam postaje "natprirodno" a normalno "paranormalno".
- ovo sam negdje pročitao

"Pogledajte nas. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Liječnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, vlade uništavaju slobode, sveučilišta uništavaju znanje,
glavni mediji uništavaju informacije, a religije uništavaju duhovnost."
- Michael Ellner

"Svaki čovjek misli da su granice njegova vidokruga granice svijeta."
- Arthur Schopenhauer

Svaki covjek bio bi zapravo po dubljim zivotnim nacelima upravo duzan da od svoga zivota stvori pjesmu.
- Miroslav Krleža

“Što ce reći povijest?
Povijest će, gospodo, lagati kao obično.”
- Bernard Shaw (Zolos)


Ratovanje za mir je isto što i tucanje za nevinost.
- bosanski mudrosni grafit (vadimastok)

“If people make fun of you, it probably means you’re doing something right.”
- Amy Lee, Evanescence

“Televiziju smatram vrlo poučnom. Čim ju netko upali ja odem u drugu sobu pročitati knjigu”
- Groucho Marx (apprentice 26.08.2007. 09:40)

"čovjekova se snaga ogleda u tome kako dobro podnosi samoću"
- reče neko, nekad...

"Svaki trenutak traženja je trenutak nalaženja"
- Paolo Coeljo

MOJI FAVORITI

BROJAC POSJETA
86799

Powered by Blogger.ba