E, malo o alternativi…

Ima nekoliko ja baš planiram da napišem post o alternativi, samom značenju pojma alternative, i raznim viđenjima tog pojma. Šta to, u suštini, znači biti "alternativan". Da li je dovoljno biti "ne mainstream", ili ima nešto drugo, nešto još? Koji su uopće kriteriji po kojima je neko alternativan, a neko nije? Ne znam hoću li se danas zadati da baš obratim ovu temu, jer post hoću da pišem i zbog par drugih, pravo praktičnih stvari, al haje, standardno, krenut ću da pišem, pa ćemo vidit na šta će izać :).

Prije svega može se reći da pojam alternativa, u najširem smislu, označava svojevrstan drugi izbor, drugi način, od uobičajenog. Pojam alternatviva se, u tom smislu, često gleda kao nešto napredno, nešto, u neku ruku revolucionarno, antisistemsko, dok je mainstream konvencionalan, loš, i generalno, konformistički. Ovo nije slučajno, u globalu gledano, mainstream i jest skup dominantnih trendova od kojih je dobar dio, ako ne i većina, u interesu naše agende koja nas manipulira. A na alternativu, se iz ovog mainstream kuta promatranja, često gleda sa podsmjehom, kao na nešto nakaradno i suvišno. Kao da su svi ljudi koji se vode nekim alternativnim metodama i principima pomalo nezreli i budalasti, i generalno, sanjari. To je mainstream kut gledanja, i taj kut gledanja nije slučajno takav, na taj način se masu korisnih alternativnih načina prostim podcjenjivanjem i obezvrjeđivanjem održava izvan percepcije šire mase, tako da neki ljudi mogu na nekvalitetnim stvarima i uslugama derati masne pare, prosto zato što većina ne zna za bolje.
Ovo su neke uobičajene konotacije koje se vežu za pojmove alternative i mainstreama, ali pod uvjetom da se svrstavamo u jedno ili drugo. Ja u ovom postu hoću da se oslobodim tog svrstavanja, i strogo pristranog gledišta, iako sam, naravno, subjektivan i dalje, neću da tvrdim da moram biti apsolutno u pravu sa ovim.
Ovi pojmovi su u principu, neutralne kategorije, kojima konotaciju daje svatko za sebe. Hoću reći da mainstream i alternativa ne moraju nužno imati nikakve moralne konotacije. Mainstream su trendovi koji su došli, na ovaj ili na onaj način, do šire mase i koje šira masa primjenjuje. Dobar dio tih trendova je namjerno plasiran i proguran kako bi se masa lakše manipulirala, ali i solidan dio mainstreama čine korisni trendovi koji su baš zato što su korisni, a i zbog truda popriličnog broja ljudi, došli do mainstreama. Da se mi razumijemo, svi smo mi više manje mainstream. Biti alternativan do srži i u potpunosti, bi značilo otići na neku finu planinu i tu živjeti lagano, bez civilizacije. Mainstream je potreban, a i neizbježan. Rekoh, sam pojam "mainstream" ne označava ništa dobro ili loše, dobre ili loše su stvari koje čine mainstream. A kao što ima pravo dobrih mainstream stvari, tako ima i loših alternativnih stvari, nije to crno bijelo, kao i ništa drugo. Dakle, ja ću ovdje koristiti izraze "mainstrean" i "alternativa, alternativci, alternativan" u raznim kontekstima jer drugačije ne mogu, ali odmah hoću da naglasim da ne postoje strogo odvojeni "mainsteram ljudi" i "alternativci", svi smo mi mješavine jednog i drugog, i to je dobro. A ako je neko više mainstream ili više alternativan, ne znači da je zbog tog bolja osoba od nekog drugog. To hoću da naglasim, prije nego krenem dalje.

Ono što ja ne volim kod priče o alternativi je neka doza ega, prepotencije koja u toj priči često postoji. Tipa, mi smo alternativci, oni su glupi, svi mainstream ljudi su glupi, mi smo bolji, itd itd. Da se razumijemo, ja mislim da je alternativa generalno bolja od mainstreama, ali to nije nikakav razlog da sebe ili nekoga drugog smatram kao više vrijednog od ljudi koji su potpuno mainstream. Svi ljudi žele iste stvari, i svima iste stvari trebaju, poprilično jednostavne stvari u biti, nam trebaju da bi bili sretni i zadovoljni. Za tim ljudi jednako tragaju i u mainstreamu i u alternativi, samo što je ovim drugima, po meni lakše da to nađu. Na sve nas su različite okolnosti utjecale u našem razvoju, i upitno je kako bi tko razmišljao i ponašao se, kada bi bio u koži onog drugog. Ono što se meni pravo ne sviđa, a što izlazi iz tog prepotentnog alternativa gledanja, je stav da alternativa treba ostati alternativa, da se nebi pokvarila, i općenito postoji stav da mainstream ljudi nisu vrijedni alternative, da oni ne zaslužuju da budu "prosvjetljeni" alternativom. Kako debilan stav! Al razmislite malo i vidit ćete da dosta ljudi ovako misli, i to je pravo loše. Kao da smo mi rođeni kao alternativci, i kao da na nas nitko nikad nije utjecao da budemo ovakvi kakvi sad jesmo. Kad bi se svi ljudi vodili ovim stavom, alternativa nebi ni postojala. Evo, dat ću vam jedan pravo dobar primjer. Dosta ljudi za koje se, prostim okom gledano, može reći da su alternativni, ne voli balaša zato "što on pravi muziku koja može proć jednako kod pametnih ljudi i seljaka". E sad, brate, koji kurac? Ovo je čisti primjer tog mišljenja da postoje određeni "odabrani" ljudi, koji su prosvjetljeni pameću i alternativom, a da su ostali glupani i seljaci, i da oni ne zaslužuju alternativu. Ono što je bitno kod ovog mišljenja, je to što ovaj stav potpuno promašuje i izostavlja svrhu svega, pa i alternative. Tako da nas ostavlja u situaciji u kojoj potpuno nedostaje suština pojma. Da li alternativni načini postoje da bi određeni ljudi mogli biti pametniji od drugih, ili postoje da bi svi ljudi koji to žele mogli živjeti kvalitetnije i bolje? Da li alternativa postoji zato da bi bila alternativa, ili ima neka svrha toga, neki smisao i neki cilj? Potpuno se promašuje smisao alternative. Po mom mišljenju, svaki alternativni trend teži da bude mainstream, i treba da teži tome, iako naravno, ne pod svaku cjenu. Alternativni trendovi, svi odreda, su pokrenuti i nastali iz ljubavi prema svim ljudima, i generalno, nastali su sa stavom da se ljudima treba pokazati i objasniti drugi način, svim ljudima, što više to bolje. Alternativa ne postoji samo zato da postoji, ona postoji s nekom svrhom. Po meni je svrha neodvojiva, i ako neko izostavlja svrhu alternative, on ni po čemu nije alternativan, pa ne znam šta slušao il kako se oblačio. I ovdje se vidi koliko je pojam alternative postao površan, jer, i neki, naoko, potpuno mainstream ljudi, mogu biti puno alternativniji od samoprozvanih alternativaca. U sam pojam alternative ide i želja da se ljudima pomogne, to je potpuno očita stvar. Evo, uzmimo npr ove alternativne portale, koji pišu o novom svjetskom poretku, transformaciji svjesti, itd. Tu je najočitija ta snažna tendencija da se ljudima pomogne, tendencija da se alternativni načini prošire do što većeg broja ljudi jer oni postoje za dobro svih, i nisu rezervirani ni za kakve pojedince ili grupe. Teži se da se alternativa proširi zato što alternativa predstavlja načine koji su bolji, bolji za sve ljude. Smatrati da alternativa pripada "alternativcima" i da tako treba da ostane, je potpuno suprotno ideji alternative. Tako da, da se vratim na balaša, ja mogu reć da je meni pravo drago jer balaševića sluša poprilično velik broj ljudi. Ja sam sretan zbog toga jer to znači da jedan "seljak" može sasvim slučajno, kao što se to inače radi u mainstreamu, naletiti na nešto pravo kvalitetno. Može, i bez svoje izričite želje čuti pravo dobru pjesmu od balaša, može mu se svidjeti, i može se razviti u bolju osobu. Rekoh, alternativa teži da bude mainstream, i treba da tome teži, ali ne pod svaku cjenu. Treba praviti razliku kad se neko proda i postane mainstream, i kad neko postane mainstream a ostane ono što je bio i dok je bio nepoznat. Kod balaša je po meni, drugi slučaj, i zato ga baš cjenim, jer je iznimno teško doći do šire mase a da joj ne podilaziš. Balaševiću bi vjerovatno bilo lakše da je počeo pjevat šampanjce, bižuterije, mišo moj, i tako dalje. Ali nije, došao je do šire publike i ostao je ono što jest, i to je umijeće. I to je super stvar, što više takvih pojedinaca, to bolje.
Kao što sam već rekao, mainstream i alternativa sami po sebi nisu ni dobri ni loši, dobro i loše je ono što čini te kategorije. Bitan je sadržaj, a ne forma :). Što se više alternativnih trendova proširi do mainstreama to bolje, i to je po meni misao vodilja svega dobrog u svijetu, bilo to alternativno ili ne. Želja da se pomogne svim ljudima, i da što veći broj ljudi ima korist od nečega. Bez toga sve može ić u tri pičke materine, što se mene tiče, da je to ne znam kako "alternativno" ili kakvo sve ne.

Druga stvar je to što, ako hoćemo da pojam alternative bude potpun, kao i sve drugo, on osim načina razmišljanja treba da odražava i način djelovanja. Dakle, ne samo teorija, nego i praksa. Naravno, alternativa kao i sve drugo se prije svega pokazuje u načinu razmišljanja, ali ako vi već razmišljate izvan mainstream okvira, a ponašate se potpuno mainstream, od toga nema baš neke koristi ni vama, a ni ikome oko vas. To je možda i najveći problem kod ovih stvari, i zbog toga i jest toliko površna slika alternative i alternativaca. Ja sam mislio post pisati baš o ovome i nazvati ga "Dubioza alternativa", jer, kako mi je to cura predobro rekla neki dan, kod nas biti alternativan znači skontati ono o čemu dubioza pjeva, i to je to. Ako to skontaš, alternativan si.
Baš hoću da vam prepričam jedan primjer, kod kojeg se baš vidi koliko je naš uobičajeni pojam alternative glup. Ja imam jednog, hm… pa malo boljeg poznanika, koji je po nekim uobičajenim kriterijima alternativan. Sluša punk, skontao je ono o čemu pjeva dubioza haha, voli da pije, izlazi u kino bosnu. E sad, jednom smo nešto komentirali film "parada", i on reče da (kao pravi punker :D) ne voli neonaciste, ali da bi on isto mlatio pedere. Ja, onako, blago, rekoh, da nisam gej, al da ne vidim šta nekome ima smetat ko se s kim jebe. On je na to rekao nešto u stilu, "ma ne volim ih, ne mogu ja to…", tako dalje, nikakav argument nije dao, naravno. Inače. zna izjaviti kako najviše mrzi pedere, šminkere i seljake. E pa sad, ja ne znam brate ko je tu seljak :). Po čemu je seljak neko ko sluša cajku, ali kome ne smetaju drugi ljudi, i pederi između ostalog, a on nije seljak, nego je alternativac? Pa naravno, po tome što on za razliku od seljaka koji nebi mlatio pedere, sluša punk, ide u kino bosnu, i skontao je ono o čemu dubioza pjeva :). To je to.
A ako ćemo realno, poprilično je malo toga što mi smatramo da alternativci trebaju skontati da bi bili alternativci. Rekoh, tu se više manje podrazumjeva da su malo pročitali tekstove od dubioze. Ne treba niko razmisliti o tome da li je i koliko je naše društvo patrijarhalno, ne treba razmisliti o diskriminaciji s kojom se susreću sve manjine, kako nacionalne tako i seksualne, ne treba se obazirati na okoliš i društvo oko sebe, ne treba s vremena na vrijeme baciti smeće u kantu a ne na pod, ne treba imati nikakav osjećaj općeg dobra, i nikakvu praktični primjenu onoga što "zna". I naravno, ne treba raditi na sebi i truditi se da on ili ona postane bolja osoba. Dovoljno je da skontaš tekstove od dubioze i izlaziš u kino bosnu.
Koliko god ovo možda zvučalo pretjerano, ovo je istina. Po meni, najbolji primjer kliše alternative su neki ljudi koji furaju metal. Ne mislim na sve metalce, jer i ja metal volim, između ostalog, nego na neke ljude, kojih mislim, i nije mali broj među metalcima. Metalci i šminkeri se ne vole, poznato je, i metalci su alternativni jer su oni "drugačiji". Ne vole metalci ni religiozne ljude, i od njih su bolji jer su "drugačiji". Sasvim je nebitno, što se metalci također našminkaju sa kilom šminke i što iziđu nakinđureni i u martama sa ogromnim petama. Bitno je da su našminkani u tamne boje, i da nose marte a ne štikle, nema veze što provode možda i više vremena pred ogledalom nego neki "šminkeri". Sasvim je nebitno što se metalci i dalje drže religije, dakle, oni nisu probili koncept religije pa da sad oni misle nešto novo i revolucionarno, nego se drže svega napisanog, samo što su oni odabrali "loše momke". Oni su lafo sotonisti, i šta li već, eto, previše je mainstream da budu jedi-ji, pa su odlučili da stanu sa darth vaderom, jer je to kul, i "drugačije". Bitno je da si drugačiji, inače to je i cilj, nema veze šta se s tim podrazumjeva, ako je drugačije, dobro je. A pitanje je, šta je to drugačije kod ovih metalaca o kojima pričam ovdje, jeli išta drugačije?
Opet ponavljam, ne mislim na sve metalce, nego na glupe metalce. Ima glupih ljudi u svim subkulturama, samo mi je na metalcima najlakše objasniti ovo. A općenito se može reći da se gubi smisao tog "drugačijeg", "alternativnog", i to postaje stvar ega. Zaboravlja se da je dobro biti drugačiji, onda kad je to iz nekih realnih razloga bolje u životu, isto kao što nije dobro biti drugačiji onda kad je bolje da budeš isti.

E, ovo sam gore napisao koliko navodni alternativci ne znaju i o onome što misle da znaju, a šta tek reći o tome koliko različitih poimanja alternative ima? Alternativa u fazonu borbe protiv sistema, alternativa vezana za zdravlje, čajevi, zdrave namirnice, i tako to, pa alternativa u smislu ličnog razvoja, rad na svojoj svijesti, rad sa energijom, i tome slično… Fazon je u tome što rijetko tko vidi vezu između ovih stvari. Ono što ja mogu reć je to, da je činjenica da bez rada na sebi, bez vlastitog razvoja i brige o svom zdravlju ne možete ništa mijenjati u društvu. Ima ona stara "ne mijenjaj svijet, mijenjaj sebe". Ja inače, ovu izreku i ne volim baš, treba biti oprezan u kojem je kontekstu možeš primjenit, jer me u krivim kontekstima pravo nervira kad je neko kaže. Ali činjenica jest da ne možeš mijenjat ništa ako nisi sebe doveo u stanje da mijenjaš društvo, to znači, da trebaš mijenjat sebe da bi mogao mijenjat svijet. I zato su sve ove stvari koje ovdje navodim jako bitne, zato što ne idu jedne bez drugih, a malo tko to vidi. Nije dovoljno skontat šta u društvu ne valja i to je to, ima tu još puno toga. A rad na sebi je nešto neophodno za život, nije to ni alternativa, rad na sebi je nešto što nema alternativu. Rad je neophodan, a sad, metode su različite.
Ja već nebrojeno puta spominjem kako se meditacijama, iživljavanjem emocija, radom sa čakrama, paralelno sa radom na praktičnim stvarima u životu, može postići puno toga. Nevjerovatno je koliko se toga može, al fakat, neću da se ponavljam u vezi toga, jer stalno to u postovima spominjem, al uglavnom to je nešto predobro. Sa tim stvarima, ne samo da izbjegavate farmaciju i razne druge metode koje vam i neće puno pomoći, nego rastete i razvijate mogućnosti svog bića do razine za koju niste ni znali da možete dostići. U svakom slučaju, postajete kvalitetnija i sretnija osoba, o tome nema priče. I stvar je što dosta tih "alternativaca" to jeste kvazi-alternativaca koje ovdje kritiziram, sa podsmjehom gleda na te stvari, kao da su to neke budalaste gluposti, a ne shvaćaju da je to neophodno za život, a da ne govorim da je neophodno da bi bio koristan društvu u kojem živiš. Većina njih o tome zna vrlo malo, poprilično je popularno da se samo čita o teorijama zavjera, i da se ostane na tom "dubioza" nivou. Na tom nivou se ne može ništa, ako već netko hoće mijenjat sistem, mora ga prvo promijenit u svojoj glavi. I opet, ako ostaneš na tom nivou, isto kao da ne znaš ništa, jer nemaš načina da nešto radiš, ne možeš dat alternativu ovome stanju u našem društvu, alternativu u pravom smislu riječi. Ako već znaš šta ne valja, to je samo pola puta, trebaš znati šta valja. I zato nema neke velike koristi nikome od toga što vidi samo djelimičnu sliku, što skonta da je društvo u kurcu, ako ne otkrije kako da on ili ona ne bude u kurcu, i šta je to potrebno društvu da nebi bilo u kurcu. Rad na sebi, rad na svom životu, zdravlju, prehrani, je neodvojiv od doprinosa društvu, društvo nema nikakve koristi od nezrele osobe koja se parazitski ponaša prema njemu. I nitko tko se prema društvu ponaša sa stavom da samo uzima gotovo, a ne vraća ništa, nema pravo da priča o nekakvom mijenjanju svijeta.

Još što se uz to često desi, je to da ovaj fazon "dubioza alternative" često  postane samo besmisleno opijanje i drogiranje. Imaju alkohol i droge svoje zašto, i tu su s nekom svrhom, naravno, ali ogroman dio te naše "alternative" se samo opija i drogira, i naravno, pametuje o tome kako je sve u kurcu. I onda još ako ti kojim slučajem nećeš da se drogiraš il da piješ alkohol, ti si mamina maza, štreberčić, ti si konformista, ti ne shvaćaš šta znači biti alternativan i tako to. Nemam ja ništa protiv alkohola i droge, s tim da mislim da bi trebalo koristit samo prirodne droge, i u određenoj mjeri, a alkohol povremeno. I od alkohola se nema šta stvarat filozofija, to je, realno, obična glupost, al eto. Ja volim da se napijem ponekad, iako zadnjih dana rijetko iskreno, i ništa mi ne fali jer ne pijem. Alkohol se pije jer opušta, ako neko može da se opusti bez njega, nema nikakva razloga da ga pije. Travu sam prestao pušit ima već više od godine dana, jer mi je počela stvarat nervozu, i tek kad sam je prestao pušit sam skontao koliko su ljudi s njom naporni, i koliko te često malte ne gledaju kao debila jer ti nećeš da pušiš. A desi se i ono, "šta nije u redu s tobom?" haha. Ako neko može bez ikakve droge i bez kapi alkohola, a ima ih što mogu, ja im skidam kapu. Te stvari su precjenjene, itekako. Ali eto, nisu loše povremeno, bez toga da se od toga stvara neka velika pompa, i da se na ljude koji ne piju il ne puše gleda kao na aboridžine. Općentio postoji taj neki stav da, ako ne piješ i ne drogiraš se nisi socijalan, il tako nešto. I ja sam to mislio, dok nisam upoznao neke ljude koji ne piju i ne drogiraju se, a savršeno su socijalni. A i sam sam prestao pušit travu, ništa osim nje nisam ni koristio, a pijem povremeno, ali mi se realno ne napija nešto, i bilo bi mi naporno da se sad družim s ljudima kojima je samo do opijanja. A nisam ništa manje socijalan. U biti, manje se družim s ljudima nego lani, ali mi je drago zbog toga, jer se ne družim više sa suvišnim ljudima, nego samo s onima s kojima se želim družit. A kad smo već kod tih opijata i alternative, ja mislim da su najveći alternativci osobe koji su skontali svijet kakav je, rade na sebi i doprinose društvu, i još uz to ne moraju da piju i da se drogiraju. To je alternativa u punom smislu riječi, nema ničeg alternativnog u samom činu opijanja i drogiranja. Reko, ko voli nek izvoli, al nek ne pravi od toga neku univerzalnu filozofiju i nek prihvati da zbog tog nije ništa bolji do ljudi koji ne koriste ništa.

A što se tiče ovoga "dubioza stava", mogu reći ovo. Mi u ljubuškom imamo jednu udrugu, upali smo u duhansku stanicu, zgradu koja je trunula, i napravili sebi klub, i tu radimo svirke, izložbe, predstave, šta god… I kad smo to krenuli radit, ja sam bio treći srednje, i većina nas tu je bila iz srednje škole, osim par starijih koji su to pokrenuli. Tu sam tek vidio pravo značenje riječi "alternativa". Masu ovih gradskih dežurnih alternativaca, kojima su puna usta mijenjanja svijeta, i koji furaju priču o društvu koje je u kurcu, nisu ni dva dana mogli da drže lopatu u rukama. Prostorije našeg kluba su bile u očajnom stanju, kao i sve oko te zgrade općenito, i skoro sve to smo uradili mi, srednjoškolci od kojih pola nije imalo blage veze šta želi u životu, od kojih pola nije ni znalo šta znači "mainstream". A ovi, "alternativci" su odreda imali alergije na prašinu :). I općenito, na svirkama koje smo radili, nam je masu tih iz grada dolazilo i pričalo nam pijanske priče o tome šta bi mi trebali raditi, a zašto nebi ovo, a zašto nebi ono… I onda bi se otrjeznili i otišli da žive svoje alternativne živote. Tu sam dosta skontao, i odatle ja vučem dosta ovih impresija koje ovdje iznosim. I tu sam vidio koliko je pojam "alternativan" relativan, itekako relativan. I s pravom mogu reć da su nam masu puta nevjerovatne stvari uradili baš ti tipični "mainstream ljudi", od kojih bi zadnjih očekivali… Dok su ovi što mijenjaju svijet bili u udobnom snu, ili na kavi pričali o borbi protiv sistema. Recimo, jedan nam je lik razveo struju ilegalno po cijelom klubu, i kad bi to neko saznao lik bi dobio otkaz na poslu. A nisu mu puna usta društva koje je u kurcu, i ne smatra se alternativcem. Lik skroz normala, nebi ga ni primjetio da ga vidiš. I takve stvari, ima ih koliko hoćeš. Ja najviše cjenim ljude koji će ti uraditi nešto takvo kada ih trebaš, i što će uraditi nešto jer znaju da je to ispravno. Ostalo me ne zanima, neka se svatko smatra kako hoće.

Zato kažem, sasvim je nebitno dali će neko sebe smatrati alternativnim ili ne. U principu, loše je o sebi misliti na taj način, "ja sam alternativan", oni nisu, i tako to… Ima tu puno ovih "ja, ja" :). Ne može se praviti neka kruta podjela na "alternativce" i "mainstream ljude". Ja ovdje tu podjelu koristim uvjetno, i zato što moram jer nemam drugog načina da se izrazim. Sve su ovo itekako relativne stvari. Ja sam upoznao poprilično "mainstream ljudi" koji su puno više aternativni od kojekakvih "alternativaca", poput lika iz primjera gore. I da, ne želim ja ovdje da omalovažavam nikoga, i ne želim da ostavim dojam kao da meni sada nitko ne valja, i da niko nije alternativan, il tako nešto. Rekoh, nebitno je kako će ko sebe smatrati, neka svatko o sebi misli što god želi. Ja samo ne volim kad ljudi seru, kad ljudi prosipaju priču o mijenjanju svijeta, i kad su prepotentni, misle da su nešto bolji od drugih, a sami su do grla ono što oni žele da mijenjaju u svijetu. I ne tvrdim ja ovdje da svatko mora mijenjati svijet, i da svatko sad mora odjednom postati društveno koristan. Neka svatko živi po principima po kojima želi, ja poštujem kad neko kaže da njega npr, samo zanima da čita teorije zavjere, al da ne želi nešto radit po tom pitanju, ako ta osoba neće meni srat ništa. U ovom postu, samo hoću da razjasnim šta je šta, i da ukažem na neke očito glupe i nelogične stvari u našem društvu, a kako će ko živjet, ostavljam svakome na izbor. Ja znam svoj izbor, i znam šta trebam, to mi je dovoljno :).

E sad, da prestanem da pišem više o ovome, navest ću neke stvari, radi kojih sam u biti ovo i krenuo pisat. Postoji milijun različitih alternativnih gledišta, metoda, i koječega, i tu ni sama alternativa nije jednobojna i usaglašena, taj pojam je veoma širok, i podrazumjeva mnogo različitih i proturječnih gledišta. Ja ću ovdje navesti neke praktične stvari iz svog života, i one koje su općenito, meni poznate. Stvar kod alternativnih načina u životu je taj, da oni redovito zahtjevaju malo truda, ali su puno bolji od mainstream načina. Iako ni to nije uvijek točno, nekad jednostavno trebate saznati za nešto, i primjeniti to. Evo primjeri neki.

PRAKTIČNE STVARI 🙂

Ja sam, ima nekoliko ponovo prešao sa cigara na duhan. Pušio sam ga lani, pa sam prestao, sad ga opet pušim. Kad sam ga tek kreno pušit, potrošio sam ga ne znam koliko dok sam naučio motat kako treba. Kad sam to naučio, što i nije bilo teško, jer sam već ranije pomalo motao džointe, motanje duhana mi je postalo rutinsko, i takvo je i sad. Duhan je, prvo, neusporedivo zdraviji. U manjim količinama, duhan ne samo da ne šteti, nego i pomaže organizmu. Prirodan je i nemate kemikalija kao u cigarama, koje su generalno kemijska splačina. Ja svoj duhan kupujem od lika koji ga uzgaja kod sebe, i dođe me 12 km po kutiji, onoj plavoj velikoj 🙂 To mi je sasvim dovoljno za mjesec dana. Znači, 12 km za mjesec dana. Razmislite jel vam se isplati preć sa cigara na duhan. Osim što je zdraviji, isplativiji, duhan je i ljepši. Meni je sad gadno zapalit cigaru, baš se osjeti kolika je razlika, i baš osjetim kemiju kako pali po grlu kad povučem dim cigare. A uz ovo sve, duhan je domaći i kupujete ga od čovjeka koji ga sadi kući, i time potičete našu poljoprivredu, a ne dajete pare milijarderima koji truju i nas i naše gospodarstvo.
Kupio sam laptom ima nekoliko, i instalirao sam linux na njega  i mogu reć da sam poprilično zadovoljan. Iako tu imam jednu caku, instalirao sam linux sa neispravnog cd-a, i ima mi neke greške, ali to nije do linuxa, nego do cd-a. Zato ću skinut novi ubuntu sa neta. Linux je pravo brz, jednostavan je za korištenje, nema virusa itd, i upoznao sam dosta ljudi koji ga koriste i koji su pravo zadovoljni s njim. Uz to, linux je besplatan, i možete ga probati džaba, ako vam se ne svidi, izbrišite ga. Evo stranica sa koje možete besplatno skinuti i probati linux :  http://www.ubuntu.com/download/ubuntu/download
Osim što je besplatan, lagan je za instalirati. Možete ga instalirati na windows kao svaki drugi program, i ako vam se ne svidi izbrišete ga bez ikakve štete. A možete ga isprobati kad ga skinete a da ga ne instalirate uopće. Osim svojih praktičnih koristi, a i nedostataka koje naravno ima, linux se meni najviše sviđa zbog same ideje koja je iza njega. Sustav koji je besplatan, slobodan, i dostupan svima, bez iznimke. Postoji još sistema osim linuxa, koji pariraju windowsu, recimo Macintosh, i drugi, ali po meni, jedino je linux alternativa u pravom smislu riječi. Macintosh je vlasnički softver kao i windows, i kupovanjem Mac-a, vi dajete pare nekom milijunašu ili milijarderu koji je vlasnik tog softvera. Macintosh, Windows, i drugi vlasnički sistemi vas ograničavaju, naplaćuju vam nadogradnje, i oduzimaju vam slobodu za vašim kompjuterom, vi ne možete mijenjati sustav koji ste dobili, i ne smijete ga djeliti drugima. Linux je u pravom smislu rječi opće dobro. A to opće dobro se poprilično koristi u svijetu, ja sam se iznenadio koliko firmi koristi linux, a i čuo sam da se koristi u Njemačkom parlamentu i slično. Ideja linuxa je odlična, i priča oko njegovog nastanka je baš predobra. Evo dat ću vam link na kojem možete pogledati dokumentarac o linuxu, njegovom nastanku i razvoju :  http://mojlinux.com/revolucionarni-os-dokumentarac-o-razvoju-linuxa.html
Ako vas zanima kako izgledaju hippie hakeri, obavezno pogledajte ovaj film.
Nedavno mi je došla prijateljica iz rijeke i donijela mi neki šampon "u obliku kamena". Kaže neka njena prijateljica malo voli da krade, pa ukrala poprilično tih šampona iz DM-a. Fazon tog šampona je da on dolazi u obliku sapuna, izgleda kao sapun. Samo što nema nikakvih kemijskih dodataka, potpuno je prirodan, i nema nikakve umjetne boje, i nema ni mirisa općenito, kad se perete njim. To, osim što je zdravo, je pravo praktično, jer se od veoma male količine tog šampona napravi puno pjene, i šampon se može dugo koristiti. A još pucketa kad kad istrljate po kosi, da vidite kako je to predobar osjećaj :).
Sad, kad sam bio kući zadnji put, sestra mi reče da je gledala "Doktora Oz-a" na tv-u, i u jednoj emisiji lik objašnjava kako je zdravije šnjure na obući vezati na dnu, a ne na vrhu. Reče da je zdravije iz više razloga, i ja oprobam. Uzmem tene, izvadim šnjure, ponovo ih uvučem, al ovoga puta naopako, i svežem ih na dnu, pri prstima umjesto do jezika na vrhu. I fakat se bolje osjećam kad ih nosim tako, ugodnije su stopalima. Ovo možete svi probat od šale, i vidite jel vam paše. Meni je ovo idelan primjer alternative, em je bolje, a em naopako, to je to haha.
Jedan prijatelj mi je pričao o nečemu što se zove "permakultura". To je neki alternativni način pravljenja kuća, od prirodnih materijala i u skladu s prirodom. Kao i sve ostalo, to zahtjeva truda, ali iziđe bolje i jeftinije. Ja nisam o tome puno čitao, ali mislim da je to jako bitna stvar. Nema boljeg načina da vas sistem zarobi od kredita koji dižete kad kupujete stan, ili pravite kuću. Ja baš ne planiram ubrzo ni jedno ni drugo, ali nekad ako budem, malo ću proguglati ti riječ "Permakultura".
Osim ovoga, postoje još relativno nepoznate alternativne valute. Ja sam o jednoj nešto bio čitao, i to mi izgleda kao dobar fazon, za budućnost, kada nam se društvo malo osvjesti. Uglavnom poanta je da je to novac koji nije dug, dakle, vi nikome ne dugujete ništa posjedovanjem tog novca, za razliku od ovih bankarskih valuta. Evo jedan članak o tome :  http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/?p=311
ja ovaj članak nisam čitao, al mislim da je pravo dobar.

E da, što više reći? Nema smisla da sad nabrajam i tražim neke alternativne metode, što li već, ovo je sasvim dovoljno za ovaj post. Postoji alternativa svemu, i različite varijante alternative. Recimo u prehrani, imate izbor dal da jedete u MacDonalds-u, ili negdje drugo, dal da gledate u sunce, pa izbor dal da kupujete koka kolu, ili nešto drugo… Ja recimo, gledam da što češće kupujem u manjim prodavnicama, umjesto po konzumima i koječemu. Neki dan sam kupio paradajz u konzumu koji se crveni kao da je sprejom obojen. Ne više bogami, ne ne. Radite bilo šta, ali ne kupujte povrće u velikim lancima, to je otrov. I kad kupujem stvari, uvijek gledam da kupujem domaće proizvode. Recimo mlijeko i jogurti, ima toliko dobrih firmi iz naše države, da je smiješno kupovati dukatov jogurt, ili meglleov. Ljudi se često vode logikom, strano je, skuplje je, bolje je. Ja idem logikom, strano je, ima više kemije, više je vremena provelo u transportu, još je skuplje, gore je. A kupovanjem domaćih stvari podržavate domaće gospodarstvo, umjesto da dajete novce kolonizatorima 🙂
I još šta radim, je to da nikad ne bacam smeće na ulicu, i pravo ne volim kad to ljudi rade. To je očiti primjer nemara prema svojoj okolini, i parazitskog odnosa prema društvu. I onda kad još neko prosipa filozofiju o mijenjanju sistema… Cijeli fazon alternative i mijenjanja sistema počiva na odgovornom odnosu prema svojoj okolini, na međusobnom doprinosi ljudi zajednici. Bacanje smeća na ulicu je najočitiji primjer suprotnosti ovom gore rečenom. A uostalom, zar je toliki problem staviti kesu il neki papir u džep, i baciti ga u kantu kad dođete do nje?
E, i možete i nekad svrattiti u second hand, pa vidit jel ima šta za pet maraka, umjesto da plaćate ne znam kolko za novu markiranu robu… iznenadit ćete se kako ćete dobre stvari nać za bu džaba haha.
Ima puno toga, pravo puno…

Tako to. Ako neko dođe u ljubuški za vikend, organiziramo jedan festival dole, za djecu s poteškoćama u razvoju, pa bit će svirka u subotu i svašta nešto…
Evo vam link bloga udruge u kojoj sam član, koja to organizira, pa eto, navratite ponekad 🙂   http://aliga.tk/
A imamo i stari blog na ovom blogeru, koji sad služi za druge svrhe, pa eto  http://aliga.blogger.ba/

Pozdrav od mene, čitamo se 🙂